Kratka povijest Formule 1
Inauguracijsko prvenstvo Formule 1 je prvi osvojio talijan Giuseppe Farina u svojoj Alfi 1950., za dlaku pobjedivši svog argentinskog momčadskog vozača Juan Manuel Fangia. Ipak je Fangio osvojio naslov 1951. i još četiri sljedeća u narednih 6 godina dok mu nije dvostruki svjetski prvak Alberto Ascari poremetio planove vozeći za Ferrari. Iako se britanac Stirling Moss redovito natjecao nikad nije uspio osvojiti Svjetsko prvenstvo. Fangio je ostao poznat po tome što je dominirao Formulom 1 čitavo desetljeće i dandanas se smatra vicemajstorom Formule 1.Prvi Britanac koji je osvojio Svjetsko Prvenstvo je bio Mike Hawthorn, donijevši Ferrariju naslov 1958. Međutim kada je Colin Chapman ušao u F1 kao dizajner šasija i kasnije osnivač Lotusovih automobila Velika Britanija je zadominirala Formulom 1 cijelo desetljeće. Pored Jima Clarka, Jackieja Stewarta, Jacka Brabhama, Grahama Hilla i Dennyja Hulmea, britanski timovi i njihovi vozači su osvojili 12 svjetskih prvenstava od 1962. do 1973.
1962. je uvedeno novo vozilo s aluminijskom šasijom nazvanom monokok umjesto tradicionalne tubularne šasije. 1968. Lotus je stavio reklamna slova Imperial Tobacca na vozilo i tako uveo sponzorstvo u taj sport.
Aerodinamika je polako dobila važnost u dizajniranju vozila s pojavom aerofoila u kasnim Formula 1 - sezona 1960.1960. Kasnih sedamdesetih Lotus je uveo zemljani efekt aerodinamike koji je bolidima osigurao ogroman downforce i uvelike povećao brzinu na zavojima.
Stvaranje Međunarodne federacije sportskih automobila 1979. je uzrokavalo niz trzavica između FISE i FOCE u kojima su se FISA i njen predsjednik Jean Marie Balestre neprestano sukobljavali s udrugom konstruktora Formule 1 oko televizijskih zarada i tehničkih pravila.
FIA je stavila zabranu na zemljani efekt aerodinamike u sezoni Formule 1 1983. Do tada su već turbonabijeni motori, koje je Renault uveo 1977., proizvodili 700 ks (520 kW) i tako postali neizostavni dio natjecanja. Kasnije, točnije 1987., turbo bolidi Formule 1 su proizvodili 1000 ks u utrci. Ti automobili su bili i ostali najsnažniji trkaći automobili ikad napravljeni. Da bi smanjila energiju motora i brzinu, FIA je ograničila kapacitet rezervoara goriva 1984. i smanjila brzine bolida 1988. prije zabrane turbonabijenih motora 1989.
U ranim devedesetima momčadi su uveli pomoćnog elektronskog vozača za upravljanje snagom motora, kontrolu protiv proklizavanja i poluautomatski mjenjač. Neke su posuđene od suvremenih cestovnih vozila. Neke kao aktivni ovjes je prvenstveno napravljen za stazu a kasnije su se probile na tržište osobnih automobila. FIA je zbog pritužbi da je tehnologija određivala rezultat utrka više nego vozačeva vještina zabranila 1994. mnogo takvih pomoćnih sredstava. Ipak mnogi promatrači su smatrali da je zabrana takvih pomoći vozačima zapravo bila zabrana zato jer FIA nije imala neku tehnologiju koja bi eliminirala takve stvari u utrci.